Europa mora smanjivati emisije

Vijeće Europske unije je sredinom svibnja 2018. godine usvojilo Uredbu o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama u razdoblju od 2021. do 2030. Njome se svakoj članici EU-a određuje dopuštena razina ispuštanja emisija stakleničkih plinova u kućanstvima, uslugama, prometu, poljoprivredi i gospodarenju otpadom.

Prema Uredbi, pojedine  zemlje EU-a imaju obvezu smanjenja emisije stakleničkih plinova za do 40% u 2030. u odnosu na emisije u 2005. godini, pri čemu  je za Hrvatsku propisan cilj od 7%.

Istodobno, Vijeće EU-a usvojilo je i Uredbu o uključivanju emisija i uklanjanju stakleničkih plinova iz korištenja i prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF).  Ta Uredba prvi put određuje pravila za uvrštavanje emisija i ponora, odnosno smanjenje emisija u odnosu na emisije iz bazne 1990. godine, a njezina najvažnija odredba je da se godišnje smije sjeći manje šumske biomase nego što je naraste. Prvobitni prijedlog Uredbe je sadržavao odredbe vezane za ponor emisija, tj. izračun koliko se ugljičnog dioksida ugrađuje u biomasu, što Hrvatskoj nije odgovaralo. No, zahvaljujući zalaganju stručnjaka Ministarstvo zaštite okoliša i energetike i Ministarstva poljoprivredeStalnog predstavništva Republike Hrvatske pri EU-uHrvatskih šumaHrvatskog instituta za šumarstvo i dr. prepoznate su hrvatske specifičnosti o načinu obračuna referentne vrijednosti vezano za gospodarenje šumama. Naime, Uredba vrednuje pošumljavanje, a u manjem opsegu i održivo gospodarenje šumama kakvo se primjenjuje u Hrvatskoj. Isto tako, Hrvatska ima veliku rasprostranjenost površina pod šumama i velik dio površine obuhvaćene područjem ‘Natura 2000’, što smanjuje mogućnost pošumljavanja.

Nadalje, zbog Domovinskog rata i miniranosti, sječa u referentnom razdoblju 2000. – 2009. godine bila je manja od planirane, oko 5 mil. mgodišnje, a u razdoblju 2016. – 2025. u planu je porast za oko 8,7 mill. mgodišnje. Da nema propisane specifičnosti za Hrvatsku, planirana sječa se ne bi mogla ostvariti niti planiran razvoj drvne industrije pa bi Hrvatska morala od drugih članica EU a kupovati emisijske jedinice što bi za proračun značio godišnji trošak oko 5 – 6,5 mil. eura, odnosno u razdoblju 2021. – 2030. godine čak 50 – 65 mil. eura.

Članak preuzet sa službenog portala www.energetika-net.com.