Europa trenutno ima više od 4.000 offshore vjetroturbina

U Europi su 2017. godine na morima instalirane nove vjetroelektrane kapaciteta 3.1 gigavata, čime je ukupan kapacitet povećan za 25% za samo jednu godinu. Sada je kapacitet svih priobalnih vjetroelektrana 15.8 gigavata, navodi se u podacima udruženja vjetroindustrije WindEurope. Tijekom 2017. dovršeno je 13 novih vjetroparkova na moru, uključujući prvu na svijetu plutajuću vejtroenergetsku farmu kod sjeveroistočne obale Škotske. Većina vjetroelektrana izgrađena je u Velikoj Britaniji (1.7 GW) i Njemačkoj (1.3 GW).

Tako Europa sada ima više od 4.000 priobalnih vjetroturbina u 11 zemalja kapaciteta 15.8 GW. U izgradnji je još 11 offshore vjetroelektrana kapaciteta 2.9 Gw, a do 2020. godine u vjetroparkovima bi trebalo biti instalirano 25 GW kapaciteta. Priobalni vjetroparkovi u Europi i dalje su koncentrirani u malom broju zemalja. Naime, 98% tih elektrana nalazi se u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Danskoj, Nizozemskoj i Belgiji, prenosi udruženje.

Povećanje od 25% za jednu godinu je spektakularno. Priobalne vjetroelektrane su sada dominantni dio energetskog sustava“, izjavio je Giles Dickson, izvršni direktor WindEurope-a. Istaknuvši da su cijene drastično pale, Dickson je rekao da troškovi ulaganja u priobalne elektrane danas nisu veći od troškova tradicionalne proizvodnje električne energije. “To samo pokazuje spremnost Europe za postavljanje mnogo većeg cilj u korištenju obnovljivih izvora energije do 2030. Cilj od 35% je lako dostižan. Posebno sada kada su počele s radom i plutajuće farme vjetra“, rekao je Dickson.

Projekti koji su odobreni tijekom 2017. godine, odnosno koji su dobili konačnu investicijsku odluku, imaju ukupan kapacitet 2.5 gigavata. Ukupna vrijednost investicija iznosi 7.5 milijardi eura, manje nego 2016. godine, no to odražava i smanjenje troškova.

Kakva će biti situacija nakon 2020. manje je jasno. “Imati ćemo dodatni rast 2018. i 2019. godine, ali dugoročni izgledi za priobalne vjetroparkove su nejasni”, izjavio je Dickson, dodajući da je malo zemalja definiralo akcijske planove za nove vjetroelektrane do 2030. godine. Dickson je savjetovao vladama da rade na instaliranju novih vjetroelektrana na morima, jer su pristupačne, sve manje koštaju, stabilne su i “proizvedene su u Europi” čime pomažu zapošljavanje, industriju i izvoz.

U zajedničkoj studiji “Europski energetski sektor u 2017” napredak je ocijenjen kao “nevjerojatan“. Kako se navodi, u 2010. je proizvodnja energije iz ugljena bila više nego dva puta veća od proizvodnje iz vjetroelektrana, solarnih elektrana i pogona na biomasu. Ako se nastavi rast od 1,7% godišnje, koji se u sektoru obnovljivih izvora energije bilježi od 2010, ta energija bi do 2030. mogla pokriti 50% europskih potreba za energijom.

Međutim, u analizi se upozorava da rast obnovljivih izvora energije u Europi nije podjednako raspoređen. Na to ukazuje činjenica da su Britanija i Njemačka pokrivale više od polovice rasta sektora u posljednje tri godine.

Preuzeto s portala www.croenergo.eu.